Budući da kao studentica imaš
bogato i različito poslovno
iskustvo, koje ti je radno mjesto
najviše pomoglo da usavršiš
svoje organizacijske vještine?
Iskreno, kad ti je netko u obitelji perfekcionist, organizacijske vještine se površinski zagrebu
već od malih nogu, a poslije se tako lako prepoznaju i nadopunjuju.
Konobar je tzv. tampon zona u organizaciji između želja i potreba gostiju te mogućnosti i
vremena kuhara. Ovaj posao me najviše naučio kako organizirati vrijeme te minimizirati
„prazan hod“ u poslu. Najviše sam voljela organiziranost kad već prije početka večere u
hotelu znamo točan ili bar približan broj ljudi koje očekujemo, onda uslijedi planiranje. Nakon
ovog posla osvijestila sam da za svu organizaciju, neovisno o industriji, postoje određeni
rokovi – npr. točno se znalo u koje doba dana u restoranu moraju biti pripremljene salvete,
posloženi tanjuri, poliran beštek, promijenjeni stolnjaci… Danas, kao demonstratorica na
Ekonomskom fakultetu u Osijeku neke stvari odrađujem s takvom lakoćom, koju mogu samo i
isključivo zahvaliti konobarenju. Iako to nisu ni slične profesije, ja lako zamišljam stolove u
restoranu i povlačim paralele.
Koliko je teško pronaći
studentski posao, a da ima veze
sa strukom?
S obzirom da ja studiram na smjeru Logistički
menadžment, mogu reći da je to posebice u
Slavoniji priča za sebe. Ne bih imenovala, no
postoje i tvrtke u kojima studenti dobivaju
odbijenicu za samo odrađivanje dvotjedne
studentske prakse, dakle NE govorimo o
studentskom zaposlenju. Obrazloženje
gospođe (s njenih otprilike 55-ak godina) je
bilo: „Nisam luda – pa da te ja sve naučim,
a ti kad završiš fakultet ukradeš moj
posao i radiš za puno veću plaću od ove
koju ja sada zarađujem.“ Žao mi je što je u
Slavoniji takvo razmišljanje, no s druge strane
postoji druga problematika u mom slučaju, a
to je da jako malo poslovnih subjekata ima
zapravo logistički odjel u kojem bih se ja
mogla zaposliti. Logistika je većinom u
Zagrebu ili nekim većim/pristupačnijim
mjestima, no to mene ne koči da ja i dalje
marljivo tražim, makar i u nekom drugom
odjelu za početak.
Jesi li nekad odustala od prijave
za posao?
Jako rijetko odustajem od bilo čega za što
se uhvatim u životu (osim možda redovnog
odlaska na trčanje, to je nekakav love – hate
odnos). Jednostavno, koliko god možda „loše“
završilo, ponižavajuće ili kakva god bila
povratna informacija, pokušam pronaći nešto
dobro u tome. Ako i ne pronađem ništa
dobro, prihvatim situaciju i zahvalim životu na
iskustvu! Moram priznati da to nije nimalo lak
posao, ali zadaje mir na kraju dana.
Koliko je danas gradivo na
fakultetu “up to date” i prati li
zahtjeve radnih mjesta?
(npr. social media manager,
content writer, SEO specijalist)
Što se ove teme tiče, moram priznati da je
gradivo s kojim se susrećem na Ekonomskom
fakultetu u Osijeku na većini kolegija trenutno
popraćeno, profesori idu u korak s
vremenom i osjeti se konstantno
ulaganje u pripremu za izlazak na tržište
rada. Baš što se tiče social media manager-a,
content writer-a, SEO specijalist-a mogu reći
da smo se ove godine u sklopu kolegija E-
trgovina na diplomskom studiju susreli sa
primjerima dobre prakse u poslovnom
subjektu Inchoo, gdje su nam svaka dva
tjedna tokom semestra dolazili zaposlenici
navedenih pozicija kao gosti predavači te smo
se s tim temama susreli pobliže i čuli iz „prvih
ruku“ pravovremene informacije. Također ove
godine smo sudjelovali u nekoliko terenskih
nastava gdje smo išli u posjet poslovnim
subjektima (Konzum i Kaufland) i povezivali
teoriju s praksom.
Jesi li sudjelovala na radionicama ili projektima koji su ti
pomogli definirati što želiš raditi nakon završetka studija?
U veljači sam bila u Rumunjskoj i sudjelovala u Europskom Eramsus+ projektu pod nazivom:
„Digitalization of Management Tools“. Mogu reći da mi je taj projekt pomogao osvijestiti
koje faze i aktivnosti više, a koje manje volim raditi što će zasigurno predodrediti moje
daljnje usmjeravanje.
Meni, ono najbitnije, sudjelovanje u projektu mi je definiralo i pokazalo funkcionalnost
interkulturalnog tima. Nisam sigurna koliko me do sada ijedna situacija ili bilo koje
sudjelovanje poguralo i pomoglo definirati buduće radno mjesto iz snova. Držim mišljenje
da se još uvijek tražim u tom „što bih htjela raditi nakon završetka studija“ i ne stvaram si
pritisak oko toga. Možda u datom trenutku ne znam što želim, ali znam sigurno što ne želim,
pa se time vodim.
Što misliš da danas poslodavci više preferiraju, viši stupanj obrazovanja ili iskustvo?
Odgovor je bez dvojbe – iskustvo. Iskustvo = znanje
Smatram i mišljenja sam da je iskustvo ključno, da nema bitnije komponente i da ga nijedna
škola/edukacija/radionica ne može nadomjestiti. No, ponekad je uvjet za prijavu na posao
iskustvo.
Kad se iskustvo ne dogodi nama, potrudimo se stvoriti ga i dogoditi se mi njemu. S druge
strane, nije svaka osoba spremna i u mogućnosti dati određeni postotak sebe za akciju i
„pomicanje planina“. S treće strane, kad bih ja bila poslodavac, isto bi mi bilo jako bitno
iskustvo kandidata. Mislim da je to jedan začarani krug. Obrazovanje daje određenu
širinu i način izražavanja, a iskustvo nas čini dobrim ili manje dobrim radnikom na
kraju dana.
