U zadnje vrijeme sam puno puta čula rečenice poput:
“Jao, meni se uopće to ne radi, ali što ću, šutim i trpim, račune moram platit.”
i
“Nedavno sam dobila za stalno, ne mogu sad dati otkaz”.
Budući da karijera obuhvaća dug period naših života i ima velik utjecaj sve životne segmenete, vjerujem da je nužno pisati o ovome.
Želim s vama podijeliti vlastiti primjer.
Imam 30 godina i dosad sam promijenila 6 različitih poslova (onih pravih, ne brojim studentske) i nekoliko različitih industrija.
Ali to nije ništa što mene osobno zabrinjava ili čini manje sposobnom ili manje vrijednom za obavljanje određenog posla (dapače, možda me svo to šarenoliko iskustvo, znanje i poznanstva čine još kompetentnijom? Osobno više vjerujem u ovo drugo) 😊
Za svaku poziciju znam zašto sam je napustila, odnosno s kojom namjerom. Istina je da sam na nekim bila primorana otići, ali za većinu sam to sama izabrala.
Kada me posao više nije ispunjavao, odnosno kada mi je prestalo biti zanimljivo i izazovno te nije bilo prostora za napredak, odlučila sam otići u želji da opet izlazim iz zone komfora, učim, rastem i uživam.
Budući da sam bila svjesna zašto to radim, jasno sam poslodavcima na intervju objasnila svoje poteze i namjere pa im se moje mijenjanje poslova nije činilo neozbiljnim.