Kada se u nekoga zaljubimo, mi na neki način, na nekoj dubljoj razini toj osobi oduzimamo priliku da ju vidimo u pravom svjetlu.

Isto to radimo i kada nekome „prišijemo“ etikete.

„Radoholičar“ -> osoba koja će se možda bojati uzeti predah od straha da stvari neće ići najbolje ako nije u stanju pripravnosti.

„Dobrica“ -> osoba koja će se možda bojati suprotstaviti u strahu da ju ne okarakteriziraju kao bezobraznu ili neodgojenu.

Tvrdoglav/a -> osoba koja će se možda bojati pokazati svoj stav, jer će znati da ponovno slijedi ista etiketa koja ih „sprema u neku od ladica“.

Ovo su samo neki od stereotipa s kojima se u svakodnevnim okolnostima podjednako mogu pronaći i muškarci i žene.

Kako bi bilo da sljedeći put prije nekome „prišijemo“ etiketu pokušamo tu osobu sagledati u svjetlu sadašnjeg trenutka i dati priliku da osoba pokaže tko uistinu ona jest?

Možemo li si dozvoliti toliko ranjivosti, neizvjesnosti… možemo li si dozvoliti da ne znamo baš sve o drugima i da nismo uvijek u pravu?
Možda da, za početak, bar pokušamo.