Kako sam prebrodila strah od Excel tablica, programa i dijagrama
Bio je to kraj ljeta, ja sam se nalazila u fazi između davanja otkaza, trčanja na nove razgovore za posao i završavanja fakulteta. Ukratko dosta uzbudljiv raspored koji se prenosio iz tjedna u tjedan, a odjednom se nađeš u situaciji da na kraju imaš dojam kao da stagniraš i kao da se trebaš usmjeriti na nešto novo.
INTERVJUI
Prošla sam niz razgovora na kojima se tražilo konkretno znanje iz područja Excel-a. Iskreno od deset ljudi, njih 13 će reći kako izvrsno barata Excel programom, a u tu skupinu pripadala sam i ja. Sve dok nije došlo do toga da sam zbog testiranja za posao shvatila da sam zaboravila zbrajati u Excelu, a kamoli rješavati ozbiljnije operacije.
Svaki životopis većinom sjaji od znanja, a vještine s kojima prema njemu raspolažemo toliko su divne da poslodavac s druge strane već zna da je malo vjerojatno kako je sve navedeno istina.
Tada sam počela razmišljati kako da svoj strah od nepoznatog, preoblikujem u konkretno znanje. A i uostalom nisam više htjela strepiti što će poslodavac od mene zahtjevati, i hoću li znati objasniti najbanalnije pitanje iz područja informatičke pismenosti.
PREPORUKA
Prošlo je narednih mjesec dana od mojih prvih spoznaja, kad sam sasvim slučajno naletila na poznanika koji mi je kroz priču spomenuo Excel Akademiju. Osjećala sam se utješeno kad je on sam rekao da ljudi stalno odlaze na takve tečajeve i kako nema “bruke” u tome da se malo prisjetim osnova.
Sam mi je preporučio tečaj, koji je pohađao, i iz prve ruke objasnio kakav je pristup predavača i sve što se tiče gradiva.
PRIJAVA I DOLAZAK NA TEČAJ
Prijava je bila jednostavna, uspjela sam dobiti povoljnu cijenu i uključiti se u jesensku grupu.
Prvi sat tečaja bila sam spremna očekivati sve. Našla sam se u prostoriji s ljudima koji su dolazili iz različitih korporacija, državnih poduzeća i privatno, poput mene.
PRISTUP VODITELJA
Voditelj je pristupio sa smješkom i krenuo se upoznavati sa svakim od nas.
Ono što me zainteresiralo je što je bilo dovoljno vremena da se svatko od nas predstavi, i da se upoznamo kao grupa. Ubrzo se nelagoda širila u osmjehe, te smo prvi sat završili u ležernijem tonu, zaključujući s voditeljem da od nas 15, njih 3 zna uopće što je alatna traka.
Voditelj je imao razumijevanja i naveo cjeline koje će se obrađivati, te nam pokazao prve jednostavnije operacije.
Dobili smo materijale i od idućeg sata krenuli smo obrađivati svako područje do najmanjih detalja. Pojedini zadaci prelazili su se i više puta sve dok svatko od nas nije dobio točan rezultat. Svaki sat voditelj je strpljivo pozivao na suradnju, naglašavao kako nema glupih pitanja, nego samo glupih odgovora.
To je u svima nama smanjivalo nervozu, a povećavalo volju za učenjem.
ZADACI ZA ZADAĆU I CERTIFIKAT
Svrha Akademije je da naučimo, ali i dobijemo željeni certifikat. Iz tog razloga redovno nakon svakog sata dobivali bismo domaće zadaće koje smo riješavali i priložili na svakom susretu. Na taj način bili smo spremni za iduću cjelinu, a i spremni na povezivanje i nadogradnju znanja. Voditelj bi prošao s nama eventualne nejasnoće i pitanja, ukoliko bi ih bilo, nakon čega smo išli dalje s gradivom.
Kako se Akademija bližila kraju, shvatila sam da je imati certifikat iz Excela danas važnije nego znanje stranog jezika!
Naravno do certifikata dođeš, nakon što prođeš ispit koji je povezan niz zadataka koje smo dobivali za zadaću.
Dakle ispit nije sadržavao ništa što već nismo prolazili, a koncipiran je iz dva dijela: teorijskog i praktičnog na računalu.
Ukoliko se ispit ne položi ne dobiva se certifikat, zato je važno učiti svaki segment na vrijeme, vježbati u hodu, učiti u kontinuitetu.
OD FAZE-NE ZNAM,
DO FAZE-ZNAM DA ZNAM
Kad napustiš ovakav tečaj shvatiš koliko vremena provedeš u strahu od nepoznatog područja i koliko je slatko savladati svoju nesigurnost općenito. Upoznaš ljude koji grade svoje znanje bez obzira na dob, spol i položaj koji si ostvario u radnoj sredini.
To iskustvo me izgradilo osim na osobnoj razini, i na poslovnoj jer danas radim posao koji volim, koji u sebi sadrži Pivot tablice i alatnu traku od koje više ne bježim, već svaki put s osmjehom kliknem na zelenu ikonu koja me podsjeti na moj strah, koji mi se sad smješka i čini me važnijom i samouvjerenijom osobom.
